Da je u Šandrovcu bilo povremenih požara nedvojbeno dokazuje činjenica da su Šandrovčani 1928. , uz pomoć Hrvatske seljačke zadruge koju je osnovao 1902. i vodio župnik Juraj Dolenec kupili "vatrogasnu špricu većeg kalibra" (Izvor je Spomenica župe Šandrovac, 58). Šprica je bila spremljena kod obitelji Zdelar Marka gdje je bilo i sjedište zadruge u ulici Rendari te je ujedno  bio i vozač s svojom konjskom zapregom. Tako je ostalo i nakon osnivanja vatrogasnog društva sve do otvaranja vatrogasnog doma 1936. godine kada je šprica preseljena u vatrogasno spremište pored doma.
Organiziranog vatrogastva u Šandrovcu i okolici nije bilo sve do 1928. godine, kad je i konačno na incijativu Matije Petrekovića (prema priči vatrogasaca koji su s njim surađivali) osnovano vatrogasno društvo. Nositelji osnivanja i organiziranja Dobrovoljnog vatrogasnog društva,kao i svih aktivnosti u naselju bili su ugledni mještani.
Tako je u selu Šandrovac 21.11.1928. godine osnovano vatrogasno društvo pod nazivom HRVATSKO DOBROVOLJNO VATROGASNO DRUŠTO ŠANDROVAC. Društvo je imalo 30 izvršnih članova,18 podupirajućih članova i 4 utemeljitelja društva. Za prvog predsjednika izabran je Đipalo Mirko, za zapovjednika Matija Petrković, za podzapovjednika Markov Luka, za tajnika Upravnog odbora Petreković Franjo, za tajnika zapovjedništva Mlinarić Stjepan,za blagajnika Priselec Stjepan, zamjenika blagajnika Rogović Đuro, vođa odjeljenja Priselec Ivan i Đipalo Martin, spremištar Smoksan Đuro,predsjednik nadzornog odbora Pavlović Pavao, članovi nadzornog odbora Domitrović Franjo, Kraljič Vinko, Domitrović Blaž i Kolarić Tomo.


Društvo je pripadalo Vatrogasnoj župi Bjelovar i Vatrogasnoj zajednici Savske banovine. Nemamo točno podataka o radu društva iz tog perioda ali je društvo vrlo aktivno što se vidi po poznatom podatku da je
društvo položilo kamen temeljac za vatrogasni dom 20. rujna 1932. i u temelje zakopali u bocu s spomenicom.

Kroz sve vrijeme rada osnovni cilj društva je bilo i ostalo što bolje opremanje i obuka. Društvo je u tijeku svojeg postojanja nastojalo biti opremljeno što boljom opremom tako da je među prvima nabavili motornu pumpu, prvi u okruženju napravili zimsku garažu za taktorsku cisternu i prvi u županiji nabavili vatrogasno vozilo s pumpom visokog pritiska.

Danas društvo ima izvrsno opremljenu i uvježbanu  interventnu  postrojbu koja je u svemu profesionalna i staje uz bok profesionalnim postrojbama u okruženju. Stalnim ulaganjem u opremu i školovanje i uvježbavanje postrojbe nastojimo biti spremni za sve izazove koji se stavljaju pred nas. Da se ulaže u promicanje vatrogastva dokaz je i film koji je snimljen 2018. godine  vlastitim sredstvima i vlastitim snagama. Film prikazuje povijest društva, ali i spremnost i uvježbanost interventne postrojbe. Snimljeno je preko 30 sati materijala koje je pretočeno u 60 minuta filma.